voj ranac. Moram da je vidim ponovo.Šalio sam se da mislim drugačije. Ne mogu dozvoliti da čovjek ima ovakvu moć nada mnom. Najveći dio mene priželjkuje jer mislim da je ne bih mogao dvaput odbiti deja vu dating. Protjerivanje, smrt nijedna opcija ne izgleda dobro. Trebao sam da pretpostavim kako će to proći, da se ona neće osjećati isto. Vukove. Kontakt koža na kožu, to je previše za mene. Sjedim u kafiću i stalno mijenjam položaj nadajući se da ću izgledati smireno.

Borim se svime što imam da ne ustanem i pritisnem je uza zid baš ovdje. Možda bih trebao zaboraviti sve zajedno.Čim pomislim, dobijem loš predosećaj u stomaku. Naginjući se na stranu, pada u glatku zavjesu. Pustio sam da mi papir ispadne s prstiju u wc šolju i pustim vodu prije nego što napravim neku glupost.Čoveče gore!Kao i sa životom ako se ne možete suprotstaviti onima koji se protive vašim izborima. Pružajući ruku naprijed, umjesto toga otpijem gutljaj piva. Sada je druga stvar da li me vidi. Trebaš je. Ovo je stvarno loše. Postoje samo pitanja na koja ne mogu odgovoriti.Čak ni da želim.

I ti si ih vidio, zato su te šume tako opasne. Ovo nije dobra ideja. To je poziv na koji nemam snage da ne odgovorim Alex i Jo se zabavljaju u stvarnom životu. Nije vjerovatno da će pronaći kuću. Ali znam da ne mogu ništa učiniti, ne sada, nikad da je izbacim iz glave. Rukom joj zapriječim put. Kunem se da sam zapamtio brojeve."Hej čovječe!"glas kaže udarajući me po leđima."Šta imaš tamo?"pita on istrgnuvši mi ga iz ruke."Broj!""Vrati to", kažem posežući za njim.

Nisam znao da to mjesto ima.""Još jedna stvar koju sam se pitao, kako si me pronašao?""Ali to ne govori gdje živim", izaziva ona."Pratio sam predosjećaj."Okrenem se na svom sjedištu."Želiš li nešto za piće?"Barmen je nestao.„Možda je ovo bila loša ideja“, kažem ustajući. Ona je ovde.

Nikada nismo trebali biti tako daleko od staze. Nije važno, završili smo ovdje."Ovaj put me ne zgrabi kada odem. Očišćena kosa joj je sjajna i tamna.